ETIKA I SPORTSKA ETIKA Definicije: Definicije: Etika je sistematično nastojanje da se naše individualno i naše društveno moralno iskustvo učine smisaonima tako što će se odrediti pravila koja treba da vladaju ljudskim ponašanjem, vrijednosti dostojne stremljenja i karakterne crte koje zaslužuju da u životu dođu do izražaja. (De Džordž Ričard T.) Etika je sistematično nastojanje da se naše individualno i naše društveno moralno iskustvo učine smisaonima tako što će se odrediti pravila koja treba da vladaju ljudskim ponašanjem, vrijednosti dostojne stremljenja i karakterne crte koje zaslužuju da u životu dođu do izražaja. (De Džordž Ričard T.) Sportska etika proučava primjenu ličnih normi na aktivnosti i ciljeve sportskih klubova. To nije poseban moralni standard, već studija o tome kako sportski i poslovni kontekst postavlja svoje jedinstvene ciljeve pred moralnu ličnost koja djeluje kao predstavnik tog sistema. Sportska etika proučava primjenu ličnih normi na aktivnosti i ciljeve sportskih klubova. To nije poseban moralni standard, već studija o tome kako sportski i poslovni kontekst postavlja svoje jedinstvene ciljeve pred moralnu ličnost koja djeluje kao predstavnik tog sistema.

SPORTSKA ETIKA KAO DIO ETIKE Sportska etika je dio opšte etike Sportska etika je dio opšte etike Etika je filozofska disciplina koja proučava moral. Etika je filozofska disciplina koja proučava moral. Moral je izraz koji se koristi za označavanje onih postupaka i djelatnosti čija je ispravnost ili pogrešnost od značaja; pravila koja vladaju tim djelatnostima; i vrijednosti koje te djelatnosti i postupci, usađuju, njeguju i primjenjuju. (De Džordž Ričard T.) Moral je izraz koji se koristi za označavanje onih postupaka i djelatnosti čija je ispravnost ili pogrešnost od značaja; pravila koja vladaju tim djelatnostima; i vrijednosti koje te djelatnosti i postupci, usađuju, njeguju i primjenjuju. (De Džordž Ričard T.) Moralnost jednog društva povezana je s običajima, ili navikama koje društvo prihvata kao ispravne ili kao pogrešne. Moralnost jednog društva povezana je s običajima, ili navikama koje društvo prihvata kao ispravne ili kao pogrešne. Etika pretpostavlja postojanje moralnosti i moralnih osoba koje razlikuju ispravno od pogrešnog. Etika pretpostavlja postojanje moralnosti i moralnih osoba koje razlikuju ispravno od pogrešnog.

MORALNO ISKUSTVO 0BUHVATA MORALNA VJEROVANJA, SUDOVE I OSJEĆANJA KOJA ISKAZUJEMO JEZIKOM Teološka (religijska) etika: Biblijsko otkrovenje Teološka (religijska) etika: Biblijsko otkrovenje Filozofska etika: dokazi zasnovani na razlozima, koja pravila i koje vrijednosti treba slijediti i ostvarivati. Filozofska etika: dokazi zasnovani na razlozima, koja pravila i koje vrijednosti treba slijediti i ostvarivati. Različita upotreba termina etika: Različita upotreba termina etika: Etika i moralnost kao sinonimi: moralna radnja – etična radnja; sportska etika – sportski moral, ili opisno: kao moral koji se slijedi u sportu, ili normativni: kao moral uopšte koji valja slijediti. Etika i moralnost kao sinonimi: moralna radnja – etična radnja; sportska etika – sportski moral, ili opisno: kao moral koji se slijedi u sportu, ili normativni: kao moral uopšte koji valja slijediti. Treba biti svjestan ovih različitih načina upotrebe termina. Treba biti svjestan ovih različitih načina upotrebe termina.

TRI FAZE ETIČKOG ISTRAŽIVANJA: DESKRIPTIVNA ETIKA, NORMATIVNA ETIKA I METAETIKA 1. Deskriptivna etika: 1. Deskriptivna etika: Proučava i opisuje moral ljudi, kulture ili društva. Proučava i opisuje moral ljudi, kulture ili društva. Upoređuje i suprostavlja različite moralne sisteme, kodove, prakse, vjerovanja, načela i vrijednosti. Upoređuje i suprostavlja različite moralne sisteme, kodove, prakse, vjerovanja, načela i vrijednosti. Obezbjeđuje osnovnu građu koju objašnajva normativna etika i nudi probno mjerilo za razmatranje moralnosti naroda ili društva. Obezbjeđuje osnovnu građu koju objašnajva normativna etika i nudi probno mjerilo za razmatranje moralnosti naroda ili društva. 2. Normativna etika: 2. Normativna etika: Uklapa u povezanu cjelinu različite norme, pravila i vrijednosti morala jednog društva, dosljedno i logički. Uklapa u povezanu cjelinu različite norme, pravila i vrijednosti morala jednog društva, dosljedno i logički. Nastoji otkriti temeljna načela iz kojih se mogu izvesti posebne norme. Nastoji otkriti temeljna načela iz kojih se mogu izvesti posebne norme.

Trudi se da obrazloži osnovno načelo moralnosti. Trudi se da obrazloži osnovno načelo moralnosti. Kako je normativna etika sistematsko nastojanje da se objasni moral jednog društva ili društva uopšte, takvi pokušaji se zovu etičke teorije. Kako je normativna etika sistematsko nastojanje da se objasni moral jednog društva ili društva uopšte, takvi pokušaji se zovu etičke teorije. Moralna teorija i norme jednog društva dinamički djeluju jedno na drugo. Moralna teorija i norme jednog društva dinamički djeluju jedno na drugo. Zajednica ima više povjerenja u skup svojih tradicionalnih normi nego u ma koju teoriju moralnosti. Zajednica ima više povjerenja u skup svojih tradicionalnih normi nego u ma koju teoriju moralnosti. Izuzetno, jedno društvo može da doživi duhovno preobraćanje i usvoji neku religiju zajedno s njenim moralnim kodom. Izuzetno, jedno društvo može da doživi duhovno preobraćanje i usvoji neku religiju zajedno s njenim moralnim kodom.

3. Metaetika (analitička etika): 3. Metaetika (analitička etika): Proučava normativnu etiku: bavi se značenjem moralnih termina (šta izrazi dobar i loš znače u moralnom smislu, šta su moralne obaveze i moralna odgovornost i sl.) Proučava normativnu etiku: bavi se značenjem moralnih termina (šta izrazi dobar i loš znače u moralnom smislu, šta su moralne obaveze i moralna odgovornost i sl.) Proučava logiku moralnog rasuđivanja: može li se moralna potreba ili dužnost izvesti iz činjeničnog stanja a da se ne uzmu u obzir normativne premise, npr. da li iz činjenice da ljudi idu za zadovoljstvom možemo zaključiti da je ispravno slijediti užitak. Proučava logiku moralnog rasuđivanja: može li se moralna potreba ili dužnost izvesti iz činjeničnog stanja a da se ne uzmu u obzir normativne premise, npr. da li iz činjenice da ljudi idu za zadovoljstvom možemo zaključiti da je ispravno slijediti užitak. Poznavanje etičke teorije omogućava ličnu i društvenu analizu moralno spornih pitanja. Poznavanje etičke teorije omogućava ličnu i društvenu analizu moralno spornih pitanja.

POSEBNA ETIKA OPŠTU ETIKU PRIMJENJUJE NA: 1.RJEŠAVANJE POSEBNIH PROBLEMA 2. NA SPECIJALIZOVANA PODRUČJA LJUDSKOG RADA. 1. Prvo se zove kazuistika – umijeće rješavanja teških moralnih problema, slučajeva ili nedoumica brižljivom primjenom moralnih načela. 1. Prvo se zove kazuistika – umijeće rješavanja teških moralnih problema, slučajeva ili nedoumica brižljivom primjenom moralnih načela. 2. Drugo područje rada posebne etike se odnosi na primjenu opšte etike na specijalizovana polja (sportska etika, poslovna etika, medicinska etika, inženjerska etika i sl.). 2. Drugo područje rada posebne etike se odnosi na primjenu opšte etike na specijalizovana polja (sportska etika, poslovna etika, medicinska etika, inženjerska etika i sl.). Sportska etika se bavi sportom. Sportska etika se bavi sportom. Sportska etika kao polje određena je međudejstvom etike i sporta. Kao i sam sport i ona je nacionalna i internacionalna. Sportska etika kao polje određena je međudejstvom etike i sporta. Kao i sam sport i ona je nacionalna i internacionalna.

Istorijski otrežnjujući zaključci: Holokaust nisu izvršili satanski zli ili neprilagođeni ljudi, već obični prosječni ljudi koji bi se u drugačijim okolnostima uklopili u standardnu definiciju dobrote. Holokaust nisu izvršili satanski zli ili neprilagođeni ljudi, već obični prosječni ljudi koji bi se u drugačijim okolnostima uklopili u standardnu definiciju dobrote. Oni su načinjeni od istog materijala kao mi, to su prosječna ljudska bića, prosječno inteligentna, prosječno zla. Osim izuzetaka, oni nisu bili monstrumi, imali su naša lica, ali su bili loše vaspitani. U većini su bili vrijedni sljedbenici ili činovnici... Mnogi nezainteresovani ili u strahu od kazne ili željni dobre karijere ili previše poslušni. (Primo Levi) Oni su načinjeni od istog materijala kao mi, to su prosječna ljudska bića, prosječno inteligentna, prosječno zla. Osim izuzetaka, oni nisu bili monstrumi, imali su naša lica, ali su bili loše vaspitani. U većini su bili vrijedni sljedbenici ili činovnici... Mnogi nezainteresovani ili u strahu od kazne ili željni dobre karijere ili previše poslušni. (Primo Levi) Članovi gotovo svake grupe mogu utonuti u nemoral mada to kao pojedinci nikada ne bi učinili. Članovi gotovo svake grupe mogu utonuti u nemoral mada to kao pojedinci nikada ne bi učinili.

Moralno rasuđivanje u sportu Pitanja: Pitanja: Da li je moral stvar ličnog izbora pojedinca? Da li je moral stvar ličnog izbora pojedinca? Da li je moral kulturno određen? Da li je moral kulturno određen? Postoji li univerzalni moral primjenjiv u svim vremenima i na sve ljude? Postoji li univerzalni moral primjenjiv u svim vremenima i na sve ljude? Subjektivni i objektivni moral Subjektivni i objektivni moral Kad govorimo o moralu, mislimo na svoje sudove o ispravnom i pogrrešnom, dobrom i lošem, a to može da znači: Kad govorimo o moralu, mislimo na svoje sudove o ispravnom i pogrrešnom, dobrom i lošem, a to može da znači: 1. Moralni sudovi o ispravnosti ili pogrešnosti neke radnje imaju sveopštu važnost. 1. Moralni sudovi o ispravnosti ili pogrešnosti neke radnje imaju sveopštu važnost. 2. Moralni sudovi su značajni i premašuju duge obzire. 2. Moralni sudovi su značajni i premašuju duge obzire.

3. Moralna pohvala može prikladno pratiti obavljanje moralno ispravnih radnji, i moralna pokuda može podesno da prati nemoralno djelanje. 3. Moralna pohvala može prikladno pratiti obavljanje moralno ispravnih radnji, i moralna pokuda može podesno da prati nemoralno djelanje. Značajna je razlika između onog što vjerujemo da je ispravno i onog što je stvarno ispravno. Značajna je razlika između onog što vjerujemo da je ispravno i onog što je stvarno ispravno. Subjektivno ispravne su radnje za koje neka osoba vjeruje da su moralne. Subjektivno ispravne su radnje za koje neka osoba vjeruje da su moralne. Objektivno ispravne su radnje koje su u saglasju sa moralnim zakonom. Objektivno ispravne su radnje koje su u saglasju sa moralnim zakonom. Stavovi: Nema objektivne moralnosti i Moralnost je čisto subjektivna vodi u etički relativizam. Stavovi: Nema objektivne moralnosti i Moralnost je čisto subjektivna vodi u etički relativizam.

ETIČKI RELATIVIZAM 1. Deskriptivni etički relativizam 1. Deskriptivni etički relativizam Antropolozi i sociolozi potvrđuju činjenice da ljudi u različitim kulturama kao i ljudi unutar iste kulture imaju različita moralna shvatanja (pitanje infancida kod starih Grka ili pitanje ropstva, pobačaja i sl. danas). Antropolozi i sociolozi potvrđuju činjenice da ljudi u različitim kulturama kao i ljudi unutar iste kulture imaju različita moralna shvatanja (pitanje infancida kod starih Grka ili pitanje ropstva, pobačaja i sl. danas). Da li ove i slične opisani kulturni relativizam podrazumijeva normativni etički relativizam? Da li ove i slične opisani kulturni relativizam podrazumijeva normativni etički relativizam? 2. Normativni etički relativizam 2. Normativni etički relativizam Tvrdnja: Kad ma koje dvije kulture ili ma koje dvije osobe imaju različito moralno viđenje iste radnje, i obje kulture i obje osobe mogu biti u pravu. Tvrdnja: Kad ma koje dvije kulture ili ma koje dvije osobe imaju različito moralno viđenje iste radnje, i obje kulture i obje osobe mogu biti u pravu. Šta ovo zapravo znači? Kako to protumačiti? Šta ovo zapravo znači? Kako to protumačiti?

1. Ni jedan od dva sukobljena suda nije ni ispravan ni pogrešan zato što moralni sudovi nisu ispravni ni pogrešni – oni su izraz mišljenja ili osjećanja. 1. Ni jedan od dva sukobljena suda nije ni ispravan ni pogrešan zato što moralni sudovi nisu ispravni ni pogrešni – oni su izraz mišljenja ili osjećanja. 2. Sudovi o ispravnom i pogrešnom su kulturno određeni pa se kulturni relativizam može primijeniti na područje morala kao i na sva druga područja kulture. 2. Sudovi o ispravnom i pogrešnom su kulturno određeni pa se kulturni relativizam može primijeniti na područje morala kao i na sva druga područja kulture. 3. Ni za jedan od dva suparnička suda ne treba kazati da je ispravan ili pogrešan jer nema načina da utvrdimo koji je koji pa je bolje da ih ne ocjenjujemo. 3. Ni za jedan od dva suparnička suda ne treba kazati da je ispravan ili pogrešan jer nema načina da utvrdimo koji je koji pa je bolje da ih ne ocjenjujemo. Činjenica je da moralni sudovi jesu sudovi koji se, ipak, mogu i moraju braniti. Činjenica je da moralni sudovi jesu sudovi koji se, ipak, mogu i moraju braniti. Utvrditi koji je od protivrječnih sudova ispravan znači vidjeti koji sud najbolje potkrepljuju činjenice i dokazi iznijeti u njegovu odbranu što je put utvrđivanja uzvišenih, apstraktnih moralnih načela. Utvrditi koji je od protivrječnih sudova ispravan znači vidjeti koji sud najbolje potkrepljuju činjenice i dokazi iznijeti u njegovu odbranu što je put utvrđivanja uzvišenih, apstraktnih moralnih načela. Ukoliko zaključimo da ni jedna od teorija nije zadovoljavajuća treba dalje raditi na dokazivanju. Ukoliko zaključimo da ni jedna od teorija nije zadovoljavajuća treba dalje raditi na dokazivanju.

MORALNI APSOLUTIZAM Morani apsolutizam drži da postoje vječne moralne vrijednosti i vječna moralna načela koja su uvijek i svuda primjenljiva. Morani apsolutizam drži da postoje vječne moralne vrijednosti i vječna moralna načela koja su uvijek i svuda primjenljiva. Verzije: Verzije: 1. Sve moralne norme su uvijek i svuda iste. 1. Sve moralne norme su uvijek i svuda iste. 2. Najopštije načelo morala je apsolutno, ali tokom njegove primjene u različitim okolnostima neke njegove nižestepene norme mogu od njega odstupiti. 2. Najopštije načelo morala je apsolutno, ali tokom njegove primjene u različitim okolnostima neke njegove nižestepene norme mogu od njega odstupiti. 3. Najopštije načelo moralnosti je uvijek i svuda isto, moralne norme su uvijek i svuda iste, ali da te norme imaju izuzetke, koji su takođe uvijek i svuda isti. 3. Najopštije načelo moralnosti je uvijek i svuda isto, moralne norme su uvijek i svuda iste, ali da te norme imaju izuzetke, koji su takođe uvijek i svuda isti.

Alternativa apsolutizmu koja ne spada u kategoriju relativizma: Moral nije vječan, to je nastojanje ljudskih bića da usvoje načela koja će upravljati ljudskim društvom i životima pripadnika tog društva, načela koja će ljudima pomoći da žive zajedno i povinuju se pravilima koja bi svako od njih Moral nije vječan, to je nastojanje ljudskih bića da usvoje načela koja će upravljati ljudskim društvom i životima pripadnika tog društva, načela koja će ljudima pomoći da žive zajedno i povinuju se pravilima koja bi svako od njih Ova alternativa nema potrebe da uvažava vrhunsko, vječno moralno načelo izvedeno iz uma Gospoda npr. Ova alternativa nema potrebe da uvažava vrhunsko, vječno moralno načelo izvedeno iz uma Gospoda npr. Predstava o vječnom načelu tvori ideal kojem etika stremi. Predstava o vječnom načelu tvori ideal kojem etika stremi. Sljedbenici ove alternative ispituju raznorazna moralna načela i etičke teorije koje su predlagana tokom istorije čovječanstva, da ih prosuđuje, prihvata ili odbacuje. Sljedbenici ove alternative ispituju raznorazna moralna načela i etičke teorije koje su predlagana tokom istorije čovječanstva, da ih prosuđuje, prihvata ili odbacuje.

MORALNI PLURALIZAM Savremena društva su heterogena, s mnogo etničkih i konfesionalnih grupa, spoj različitih kultura i tradicija – pluralistička ne samo po kulturi već donekle i po moralu. Savremena društva su heterogena, s mnogo etničkih i konfesionalnih grupa, spoj različitih kultura i tradicija – pluralistička ne samo po kulturi već donekle i po moralu. R. Džordž (2003, 58-60) razlikuje četiri ravni moralnog pluralizma: R. Džordž (2003, 58-60) razlikuje četiri ravni moralnog pluralizma: 1. Radikalni moralni pluralizam opisuje stanje u kojem se ljudi drže međusobno nepomirljivih shvatanja moralnosti, npr. Šta znače izrazi ispravno i pogrešno. 1. Radikalni moralni pluralizam opisuje stanje u kojem se ljudi drže međusobno nepomirljivih shvatanja moralnosti, npr. Šta znače izrazi ispravno i pogrešno. Ljudi koji zastupaju tako oprečne stavove o moralu ne mogu obrazovati društvo. Da bi postala društvo jedna grupa mora prihvatiti izvjesne temeljne običaje i načela. Ljudi koji zastupaju tako oprečne stavove o moralu ne mogu obrazovati društvo. Da bi postala društvo jedna grupa mora prihvatiti izvjesne temeljne običaje i načela.

2. Pluralizam moralnih načela u jednom društvu ne znači nužno nepomirljivu raznolikost. 2. Pluralizam moralnih načela u jednom društvu ne znači nužno nepomirljivu raznolikost. Većina ljudi je saglasna da je ubistvo pogrešno: neki zato što je Bog tako rekao, neki što to vrijeđa ljudsko dostojanstvo, neki računaju na društvene posljedice ubistva. Većina ljudi je saglasna da je ubistvo pogrešno: neki zato što je Bog tako rekao, neki što to vrijeđa ljudsko dostojanstvo, neki računaju na društvene posljedice ubistva. Različita načela su saglasna sa sličnošću moralnih sudova. Različita načela su saglasna sa sličnošću moralnih sudova. 3. Pluralizam moralne prakse se javlja na ravni specifičnih radnji, a proizilazi iz razlika među moralnim načelima ili razlika među činjenicama, okolnostima, vrijednostima i sl. 3. Pluralizam moralne prakse se javlja na ravni specifičnih radnji, a proizilazi iz razlika među moralnim načelima ili razlika među činjenicama, okolnostima, vrijednostima i sl. 4. Pluralizam samoostvarenja se temelji na pretpostavci pridržavanja temeljnih moralnih normi uz dozvolu da ljudi sebi odaberu ostale vrijednosti i životni stil. 4. Pluralizam samoostvarenja se temelji na pretpostavci pridržavanja temeljnih moralnih normi uz dozvolu da ljudi sebi odaberu ostale vrijednosti i životni stil. Samorazvoj i samoispunjenje prema nekima su moralne kategorije. Samorazvoj i samoispunjenje prema nekima su moralne kategorije.

MORALNI PLURALIZAM I SPORT Raznolikost pluralizama ne podrazumijeva postojanje normativnog etičkog relativizma. Raznolikost pluralizama ne podrazumijeva postojanje normativnog etičkog relativizma. Postoje zakoni koji nameću zajedničke moralne norme. Postoje zakoni koji nameću zajedničke moralne norme. Bez obzira na pluralizam postoji veliki broj zajedničkih normi i vrijednosti kojih se treba pridržavati. Bez obzira na pluralizam postoji veliki broj zajedničkih normi i vrijednosti kojih se treba pridržavati. Neophodno je, naravno, poštovati i sopstvenu savjest. Neophodno je, naravno, poštovati i sopstvenu savjest. Usaglašene norme i vrijednosti grade zajednički moral društva. Usaglašene norme i vrijednosti grade zajednički moral društva. Uvažavanje ljudskih bića, uvažavanje istine i uvažavanje svojine drugih – vrijednosti su koje biznis u sportu čine mogućim. Uvažavanje ljudskih bića, uvažavanje istine i uvažavanje svojine drugih – vrijednosti su koje biznis u sportu čine mogućim.

PLURALIZAM I MEĐUNARODNI SPORT Moralna shvatanja u različitim zemljama svijeta su srodna (zabranjeno je ubijanje, laganje je nemoralno, uvažava se svojina i sl.). Moralna shvatanja u različitim zemljama svijeta su srodna (zabranjeno je ubijanje, laganje je nemoralno, uvažava se svojina i sl.). Moralna intuicija, moralna osjećanja i vjerovanja obrazuju se u okviru vlastite zajednice a na ravni ličnog morala. Moralna intuicija, moralna osjećanja i vjerovanja obrazuju se u okviru vlastite zajednice a na ravni ličnog morala. Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Da li baš? Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Da li baš? Treba poštovati lokalna pravila i običaje zemlje koja nije naša (npr. vožnju lijevom stranom u Engleskoj). Treba poštovati lokalna pravila i običaje zemlje koja nije naša (npr. vožnju lijevom stranom u Engleskoj). Ali, vođenje biznisa u zemlji u kojoj su ropstvo, kmetstvo ili aparhejd zakoniti ne daje nam pravo da tako postupamo. Ali, vođenje biznisa u zemlji u kojoj su ropstvo, kmetstvo ili aparhejd zakoniti ne daje nam pravo da tako postupamo. U tim situacijama treba poštovati svoju sopstvenu etiku koja nije samo individualna, ona ima i univerzalne zahtjeve. U tim situacijama treba poštovati svoju sopstvenu etiku koja nije samo individualna, ona ima i univerzalne zahtjeve. Ne mogu se moralno opravdati robovski rad, dječji rad i diskriminacija žena po bilo kom osnovu. Ne mogu se moralno opravdati robovski rad, dječji rad i diskriminacija žena po bilo kom osnovu.

RAZLIČITI PRISTUPI ETIČKOJ TEORIJI Etičke teorije sistematizuju uobičajne moralne sudove, ustanovljuju i brane temeljna moralna načela. Etičke teorije sistematizuju uobičajne moralne sudove, ustanovljuju i brane temeljna moralna načela. Moralna shvatanja u izgrađena su na osnovu opšte prihvaćenih pravila kao što su: Ne čini zlo, Govori istinu. Moralna shvatanja u izgrađena su na osnovu opšte prihvaćenih pravila kao što su: Ne čini zlo, Govori istinu. Zašto nam ta pravila nisu dovoljna? Što će nam etička teorija? Zašto nam ta pravila nisu dovoljna? Što će nam etička teorija? 1. Etička teorija pruža objašnjenje zašto su radnje ispravne ili pogrešne i nudi rješenja za sporne slučajeve. Poznavanje etičke teorije omogućuje ljudima da moralno rasuđuju prema planu koji daje teorija. Poznavanje etičke teorije omogućuje ljudima da moralno rasuđuju prema planu koji daje teorija. Ona je pomoć pojedincima da sebi razjasne koje su im moralne vrijednosti i da riješe moralne nedoumice. Ona je pomoć pojedincima da sebi razjasne koje su im moralne vrijednosti i da riješe moralne nedoumice.

2. Poznavanje standardnih metoda moralnog rasuđivanja pomaže pojedincu koji donosi odluke da ih objasni i obrazloži drugima. 2. Poznavanje standardnih metoda moralnog rasuđivanja pomaže pojedincu koji donosi odluke da ih objasni i obrazloži drugima. Ako poslodavac zaposli, otpusti ili, pak, unaprijedi radnika potrebo je, ako se traži od njega, da obrazloži svoj postupak; nije dovoljna izjava da je taj postupak pošten, treba pružiti dokaze, tj. upustiti se u moralno rasuđivanje. Ako poslodavac zaposli, otpusti ili, pak, unaprijedi radnika potrebo je, ako se traži od njega, da obrazloži svoj postupak; nije dovoljna izjava da je taj postupak pošten, treba pružiti dokaze, tj. upustiti se u moralno rasuđivanje. 3. Konvencionalni, opšte prihvaćeni, moral je polazna osnova za etičku teoriju iako on nije uvijek u pravu. 3. Konvencionalni, opšte prihvaćeni, moral je polazna osnova za etičku teoriju iako on nije uvijek u pravu. Etička teorija omogućava drugu tačku gledišta na osnovu čega dijelove konvecionalnog morala prihvatamo a dijelove odbacujemo. Etička teorija omogućava drugu tačku gledišta na osnovu čega dijelove konvecionalnog morala prihvatamo a dijelove odbacujemo. U tom smislu etička teorija je više kritička nego što je konvencionalna. U tom smislu etička teorija je više kritička nego što je konvencionalna.

Posljednje dvije decenije intenziviran je rad na primijenjenoj etici s dominantnom orijentacijom na tri osnovna učenja: Posljednje dvije decenije intenziviran je rad na primijenjenoj etici s dominantnom orijentacijom na tri osnovna učenja: teleološko, deontološko, i učenje o vrlini. teleološko, deontološko, i učenje o vrlini. Teleološko učenje je učenje o svrhovitosti, odnosno o dobrom koje opravdava najpovoljnije i najmanje nepovoljne posljedice. Dominantne ideje ovdje su utilitarističke i one se javljaju u mnoštvu oblika. Teleološko učenje je učenje o svrhovitosti, odnosno o dobrom koje opravdava najpovoljnije i najmanje nepovoljne posljedice. Dominantne ideje ovdje su utilitarističke i one se javljaju u mnoštvu oblika. Deontološko učenje je klasično učenje o dužnostima (poteklo iz judeo-hrišćanske i Kantove etike) usmjereno na empirijska istraživanja o posebnim dužnostima: u profesiji, u nauci, umjetnosti, biznisu, sportu i sl. Deontološko učenje je klasično učenje o dužnostima (poteklo iz judeo-hrišćanske i Kantove etike) usmjereno na empirijska istraživanja o posebnim dužnostima: u profesiji, u nauci, umjetnosti, biznisu, sportu i sl.

Pristalice ovog učenja smatraju da prije djelovanja moramo razmotriti dužnosti, obično u formi principa i prava. Smatra se da sistem principa ima svoje uporište u super pravilu (zlatnom pravilu). Pristalice ovog učenja smatraju da prije djelovanja moramo razmotriti dužnosti, obično u formi principa i prava. Smatra se da sistem principa ima svoje uporište u super pravilu (zlatnom pravilu). Teorija vrline u primijenjenoj etici afirmisana je u novije vrijeme. Po ovoj teoriji etika je zasnovana na liku dobra, pa dobar život žive oni koji posjeduju niz vrlina, kao što su: pravičnost, iskrenost, hrabrost, kooperativnost i sl., i odsustvo poroka: kukavičluk, egoizam, nečasnost itd. Teorija vrline u primijenjenoj etici afirmisana je u novije vrijeme. Po ovoj teoriji etika je zasnovana na liku dobra, pa dobar život žive oni koji posjeduju niz vrlina, kao što su: pravičnost, iskrenost, hrabrost, kooperativnost i sl., i odsustvo poroka: kukavičluk, egoizam, nečasnost itd. Ne postoji etička teorija oko koje bi se svi ljudi, svi filozofi i svi Bogovi složili. Zato postoji ogroman broj teorija. Ne postoji etička teorija oko koje bi se svi ljudi, svi filozofi i svi Bogovi složili. Zato postoji ogroman broj teorija.

I R. T. Di Džordž (2003, 63 – 65) obrazlaže dva osnovna pristupa moralnom rasuđivanju: teleološki i deontološki. I R. T. Di Džordž (2003, 63 – 65) obrazlaže dva osnovna pristupa moralnom rasuđivanju: teleološki i deontološki. 1. Teleološki (teleolodical) pristup, odnosno njegova najistaknutija verzija konsekvencionalizam (ili utilitarizam kao uobičajni njegov oblik) po kome se ispravnost ili neispravnost radnji određuje na osnovu njenih posljedica. 2. Deontološki (deontological) pristup obrazlaže: temeljna moralna kategorija je dužnost i dužnost ne zavisi od posljedica. 1. Teleološki (teleolodical) pristup, odnosno njegova najistaknutija verzija konsekvencionalizam (ili utilitarizam kao uobičajni njegov oblik) po kome se ispravnost ili neispravnost radnji određuje na osnovu njenih posljedica. 2. Deontološki (deontological) pristup obrazlaže: temeljna moralna kategorija je dužnost i dužnost ne zavisi od posljedica. Radnja je ispravna ako ima određene osobine ili je određene vrste, a pogrešna ako ima druge osobine ili je druge vrste. Radnja je ispravna ako ima određene osobine ili je određene vrste, a pogrešna ako ima druge osobine ili je druge vrste.

U deontološke pristupe rasuđivanja u moralnosti spadaju: U deontološke pristupe rasuđivanja u moralnosti spadaju: tradicionalni judeo-hrišćanski pristup i tradicionalni judeo-hrišćanski pristup i klasični filozofski deontološki pristup Imanuela Kanta. klasični filozofski deontološki pristup Imanuela Kanta. Ovaj autor smatra da u poslovnoj etici, a i u životu, ljudi svjesno ili nesvjesno najčešće primjenjuju utilitaristički, judeo-hrišćanski ili kantovski pristup etici. Ovaj autor smatra da u poslovnoj etici, a i u životu, ljudi svjesno ili nesvjesno najčešće primjenjuju utilitaristički, judeo-hrišćanski ili kantovski pristup etici. Filozofi, vjerni svojoj dosljednosti često koriste samo jedan. Filozofi, vjerni svojoj dosljednosti često koriste samo jedan. Etički pluralisti drže se u osnovi jednog, ali ga nadopunjuju pojedinim elementima drugog pristupa. Etički pluralisti drže se u osnovi jednog, ali ga nadopunjuju pojedinim elementima drugog pristupa. Većina ljudi zna, a i nastoji da poštuje moralne vrijednosti, ali je malo ljudi obučeno da ta načela i ponašanja na osnovu moralnog rasuđivanja objasni. Većina ljudi zna, a i nastoji da poštuje moralne vrijednosti, ali je malo ljudi obučeno da ta načela i ponašanja na osnovu moralnog rasuđivanja objasni. Umijeće moralnog rasuđivanja je veoma važno za sportsku etiku. Umijeće moralnog rasuđivanja je veoma važno za sportsku etiku.

Moralna vrlina i moralni ideali Osim moralnih pravila i moralnog rasuđivanja, moral obuhvata i: moralne vrline i moralne ideale. Osim moralnih pravila i moralnog rasuđivanja, moral obuhvata i: moralne vrline i moralne ideale. Moralna vrlina je povezana sa karakterom pojedinca i ponašanjem koje proizilazi iz tog karaktera. Moralna vrlina je povezana sa karakterom pojedinca i ponašanjem koje proizilazi iz tog karaktera. Moralno se ponašaju moralni, nemoralno nemoralni ljudi. Moralno se ponašaju moralni, nemoralno nemoralni ljudi. Zbog toga je vaspitanje karaktera, tj. razvijanje vrlina, jednako značajno kao što je to moralno rasuđivanje. Zbog toga je vaspitanje karaktera, tj. razvijanje vrlina, jednako značajno kao što je to moralno rasuđivanje. Moralni ideali su ciljevi kojima pojedinci (i pojedine firme) treba da teže. Ne govoriti o idealima, s moralne tačke gledišta znači biti manji nego što bi trebalo biti ili što bi se moglo biti. Moralni ideali su ciljevi kojima pojedinci (i pojedine firme) treba da teže. Ne govoriti o idealima, s moralne tačke gledišta znači biti manji nego što bi trebalo biti ili što bi se moglo biti. Na kraju, vrline, karakter i ideali su značajni za pojedinca, ali je sporno da li su značajni i za firme. Na kraju, vrline, karakter i ideali su značajni za pojedinca, ali je sporno da li su značajni i za firme.

EUDAIMONIZAM (grč. eudaimonia = blaženstvo, sreća, dobro) (Filozofsko-etički korjeni) Eudaimonizam je etički pravac po kojem je cilj, svrha i vrijednost etičkog djelovanja u postizanju ili unapređivanju vlastite ili tuđe sreće, odnosno objektivne dobrobiti. Eudaimonizam je etički pravac po kojem je cilj, svrha i vrijednost etičkog djelovanja u postizanju ili unapređivanju vlastite ili tuđe sreće, odnosno objektivne dobrobiti. To učenje kao osnovni cilj moralnih težnji i djelovanja vidi u darivanju i uvećavanju sreće i zadovoljstva. To učenje kao osnovni cilj moralnih težnji i djelovanja vidi u darivanju i uvećavanju sreće i zadovoljstva.

SOKRAT (Individualno blaženstvo – korist i zadovoljstvo) Materijalni principi Sokratove etike: saznanje dobra, samousavršavanje i blaženstvo. Materijalni principi Sokratove etike: saznanje dobra, samousavršavanje i blaženstvo. Saznanje dobra: Svođenje vrline na saznanje predstavlja prvi formalni, a svođenje saznanja na saznanje dobra prvi materijalni princip Sokratove etike. Saznanje dobra: Svođenje vrline na saznanje predstavlja prvi formalni, a svođenje saznanja na saznanje dobra prvi materijalni princip Sokratove etike. Ovako shvatanje određuje da činjenje dobra nije ništa drugo nego samo znanje u njegovoj praktičnoj primjeni. Ovako shvatanje određuje da činjenje dobra nije ništa drugo nego samo znanje u njegovoj praktičnoj primjeni. Sve je dobro što služi određenoj svrsi, a ono što je dobro jeste istovjetno sa lijepim i korisnim. Sve je dobro što služi određenoj svrsi, a ono što je dobro jeste istovjetno sa lijepim i korisnim. Dakle, niko drage volje i sa znanjem ne može biti rđav, jer niko neće namjerno raditi protiv svoje koristi. Dakle, niko drage volje i sa znanjem ne može biti rđav, jer niko neće namjerno raditi protiv svoje koristi.

Svako hoće svoje dobro i tuđe dobro, ko radi protivno radi iz neznanja. Svako hoće svoje dobro i tuđe dobro, ko radi protivno radi iz neznanja. Korist i šteta jesu mjerila dobra i zla. Ipak, Sokrat nije čisti utilitarist jer prava korist je samo sredstvo za dostizanje blaženstva, a prava vrlina jeste znanje onoga što čovjeka čini blaženim. Korist i šteta jesu mjerila dobra i zla. Ipak, Sokrat nije čisti utilitarist jer prava korist je samo sredstvo za dostizanje blaženstva, a prava vrlina jeste znanje onoga što čovjeka čini blaženim. Dobro je vezano ne samo s korisnim nego i s prijatnim pa su korisno i prijatno kao mjerilo i regulativni principi moralnog činjenja u stvari samo drugi oblik principa dobra. Dobro je vezano ne samo s korisnim nego i s prijatnim pa su korisno i prijatno kao mjerilo i regulativni principi moralnog činjenja u stvari samo drugi oblik principa dobra. Samousavršavanje. Sokrat cio život shvata kao etički zadatak, kao neprestan rad na sopstvenoj duši (samospoznavanje i samousavršavanje). Samousavršavanje. Sokrat cio život shvata kao etički zadatak, kao neprestan rad na sopstvenoj duši (samospoznavanje i samousavršavanje). Mislim da najboljim životom žive oni koji se staraju da budu što bolji, a najprijatnijim oni koji najviše vide da postaju bolji... Jer ni jedna radost ne može se uporediti s onom koja izvire iz pomisli da i sam bolji postaješ i bolje prijatelje tečeš. Mislim da najboljim životom žive oni koji se staraju da budu što bolji, a najprijatnijim oni koji najviše vide da postaju bolji... Jer ni jedna radost ne može se uporediti s onom koja izvire iz pomisli da i sam bolji postaješ i bolje prijatelje tečeš.

Dokle god bude daha u meni i dokle god budem snage imao, neću prestati baviti se ispitivanjem istine, i vas savjetovati i poučavati... govoreći po svom običaju: Čestiti moj čovječe, Atinjanin si, građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države, a nije te stid što se staraš za blago kako ćeš ga što više nagomilati, i za slavu, i za čast, a za pamet i za istinu, i za dušu da bude što bolja, za to se ne staraš i nimalo ne haješ: (M. Đurić, 1997,258). Dokle god bude daha u meni i dokle god budem snage imao, neću prestati baviti se ispitivanjem istine, i vas savjetovati i poučavati... govoreći po svom običaju: Čestiti moj čovječe, Atinjanin si, građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države, a nije te stid što se staraš za blago kako ćeš ga što više nagomilati, i za slavu, i za čast, a za pamet i za istinu, i za dušu da bude što bolja, za to se ne staraš i nimalo ne haješ: (M. Đurić, 1997,258). Blaženstvo.Samousavršavanje vodi najvišem cilju života, onom koji daje pravac svim pokretima volje i predstavlja cilj svih radnji, a to je individualno blaženstvo (korist i zadovoljstvo). Blaženstvo.Samousavršavanje vodi najvišem cilju života, onom koji daje pravac svim pokretima volje i predstavlja cilj svih radnji, a to je individualno blaženstvo (korist i zadovoljstvo). To blaženstvo je najneospornije dobro – trajno zadovoljstvo koje stvara dobar rad i lijep napredak. To blaženstvo je najneospornije dobro – trajno zadovoljstvo koje stvara dobar rad i lijep napredak. Ne spoljašnja (bogatstvo), nego unutrašnja (duševna) dobra koja su neprolazna. Ne spoljašnja (bogatstvo), nego unutrašnja (duševna) dobra koja su neprolazna.

PLATON (dobro kao ideja ideja) Platon pod idejom dobra podrazumijeva posljednju stvaralačku snagu svijeta. Platon pod idejom dobra podrazumijeva posljednju stvaralačku snagu svijeta. Što je u carstvu čulnog Sunce, to je u carstvu duha (što se samo mišljenjnem može shvatiti) ideja Dobra. Što je u carstvu čulnog Sunce, to je u carstvu duha (što se samo mišljenjnem može shvatiti) ideja Dobra. Ideji dobra pripada prioritet nad svim idejama i nad bićem. Ideji dobra pripada prioritet nad svim idejama i nad bićem. Vlada u vaseljeni kao jedno od njenih najosnovnijih načela i prevazilazi biće svojom prastvaralačkom snagom. Vlada u vaseljeni kao jedno od njenih najosnovnijih načela i prevazilazi biće svojom prastvaralačkom snagom. Središte je svih drugih ideja (one od nje dobivaju svoju svrhu); ona je posljednji uzrok i najviša svrha svega postojanja. Središte je svih drugih ideja (one od nje dobivaju svoju svrhu); ona je posljednji uzrok i najviša svrha svega postojanja. Nalazi se iznad suprotnosti duha i materije kao izvor svega bića, ona je ideja ideja. Nalazi se iznad suprotnosti duha i materije kao izvor svega bića, ona je ideja ideja.

Ideja Dobra predmetima saznanja daje saznatljivost i uslovljava njihovo biće i njihovu suštinu, mada samo dobro nije biće, nego još postoji s onu stranu bića, te ga dostojanstvom i snagom i prevazilazi. Ideja Dobra predmetima saznanja daje saznatljivost i uslovljava njihovo biće i njihovu suštinu, mada samo dobro nije biće, nego još postoji s onu stranu bića, te ga dostojanstvom i snagom i prevazilazi. Ova misao izražava suštinu Platonova idealizma – oblast praktičnog i oblast svrhe stavlja iznad oblasti bića – stavlja vrijednost iznad činjenica. Ova misao izražava suštinu Platonova idealizma – oblast praktičnog i oblast svrhe stavlja iznad oblasti bića – stavlja vrijednost iznad činjenica. Nalazi da se najdublja suština stvarnosti objavljuje u etičkom fenomenu, da posljednji razlog nije u spoljašnjoj prirodi, u materiji ili tijelu, nego u našem sopstvenom biću (htijenju, mišljenju i osjećanju), u našoj praktičnoj svijesti u stvaranju dobra, u ostvarivanju vrijednosti. Nalazi da se najdublja suština stvarnosti objavljuje u etičkom fenomenu, da posljednji razlog nije u spoljašnjoj prirodi, u materiji ili tijelu, nego u našem sopstvenom biću (htijenju, mišljenju i osjećanju), u našoj praktičnoj svijesti u stvaranju dobra, u ostvarivanju vrijednosti.

Tvorac svijeta koji je stvorio svijet ugledajući se na ideje je mitska jednačina za ideju Dobra. Tvorac svijeta koji je stvorio svijet ugledajući se na ideje je mitska jednačina za ideju Dobra. Sve što stvarno postoji za Platona je proizvod dobra. Sve što stvarno postoji za Platona je proizvod dobra. Šta je u stvari to dobro Platon se čuvao da objasni, ali je ono svakako najviša tajna, najviše otkrivenje i znanje. Platonovo etičko učenje pokazuje dva puta: Šta je u stvari to dobro Platon se čuvao da objasni, ali je ono svakako najviša tajna, najviše otkrivenje i znanje. Platonovo etičko učenje pokazuje dva puta: 1. Ako su ideje pravo biće a pojavni svijet nebiće (sjenka ideja) onda treba bježati iz pojavnog svijeta u svijet nepromjenljivih i neuslovljenih ideja. 1. Ako su ideje pravo biće a pojavni svijet nebiće (sjenka ideja) onda treba bježati iz pojavnog svijeta u svijet nepromjenljivih i neuslovljenih ideja. 2. Ako su ideje uzrok svakog dobra u pojavnom svijetu potrebno je nesavršeni pojavni svijet što više saobraziti ideji dobra koja je njegov uzor. 2. Ako su ideje uzrok svakog dobra u pojavnom svijetu potrebno je nesavršeni pojavni svijet što više saobraziti ideji dobra koja je njegov uzor.

ARISTOTEL (blaženstvo kao najveće dobro, samo sebi dovoljno) Blaženstvo je krajni cilj koji se svagda bira samo radi njega samoga a nikada radi nečega drugoga. Blaženstvo je krajni cilj koji se svagda bira samo radi njega samoga a nikada radi nečega drugoga. Blaženstvo je najveće dobro, samo sebi dovoljno jer je krajnji cilj svega djelanja zbog čega ima apsolutnu vrijednost. Blaženstvo je najveće dobro, samo sebi dovoljno jer je krajnji cilj svega djelanja zbog čega ima apsolutnu vrijednost. Ljudsko dobro se sastoji u djelatnosti duše prema vrlini, a ima li više vrlina onda prema najboljoj i najsavršenijoj. Ljudsko dobro se sastoji u djelatnosti duše prema vrlini, a ima li više vrlina onda prema najboljoj i najsavršenijoj. I najviše dobro - blaženstvo sastoji se u djelatnosti duše prema vrlini, koja se zamišlja u vezi s pojmom entelehije, koja nije ni afekat ni moć nego način ponašanja kojim čovjek postaje dobar i kojim će svoje djelo dobrim učiniti. I najviše dobro - blaženstvo sastoji se u djelatnosti duše prema vrlini, koja se zamišlja u vezi s pojmom entelehije, koja nije ni afekat ni moć nego način ponašanja kojim čovjek postaje dobar i kojim će svoje djelo dobrim učiniti. Blaženstvo je najbolje, najljepše i najprijatnije u isti mah. Blaženstvo je najbolje, najljepše i najprijatnije u isti mah.

RAZLIČITI OBLICI EUDAIMONIZMA Zavisno od toga u čemu vidi pravu sreću kao najviše dobro vrijedno težnje da se moralno živi eudaimonizam može biti: Zavisno od toga u čemu vidi pravu sreću kao najviše dobro vrijedno težnje da se moralno živi eudaimonizam može biti: Hedonizam, Hedonizam, Perfekcionizam, Perfekcionizam, Altruizam, Altruizam, Egoizam i Egoizam i Utilitarizam Utilitarizam

HEDONIZAM (grč. hedone = naslada, ugoda, užitak) Hedonizam je etičko stajalište po kome je momentalni pozitivni tjelesni užitak najviša životna vrijednost - motiv, cilj i mjerilo etičkog djelovanja. Hedonizam je etičko stajalište po kome je momentalni pozitivni tjelesni užitak najviša životna vrijednost - motiv, cilj i mjerilo etičkog djelovanja. Osnivač hedonizma je grčki filozof Aristip. Osnivač hedonizma je grčki filozof Aristip. Različite modifikacije hedonizma priznaju i udio razuma u postizanju prave ugode koja nije samo tjelesna nego i duševna i trajna. Različite modifikacije hedonizma priznaju i udio razuma u postizanju prave ugode koja nije samo tjelesna nego i duševna i trajna. To je u stvari sposobnost uživanja koju može postići samo mudrac. To je u stvari sposobnost uživanja koju može postići samo mudrac. U psihoanalizi princip zadovoljstva je izrazite hedonističke prirode U psihoanalizi princip zadovoljstva je izrazite hedonističke prirode U bihejviorizmu pozitivna i negativna potkrepljenja predstavljaju zadovoljstvo odnosno nezadovoljstvo. U bihejviorizmu pozitivna i negativna potkrepljenja predstavljaju zadovoljstvo odnosno nezadovoljstvo.

PERFEKCIONIZAM (lat. perfectio = usavršavanje, savršenost) Perfekcionizam je oblik eudaimonizma koji vidi krajni cilj moralnog djelovanja u mogućnosti usavršavanja i pojedinca, zajednice i čovječanstva u cjelini. Perfekcionizam je oblik eudaimonizma koji vidi krajni cilj moralnog djelovanja u mogućnosti usavršavanja i pojedinca, zajednice i čovječanstva u cjelini. Najistaknutiji predstavnici su: Lajbnic, Kant i savremeni evolucionisti. Najistaknutiji predstavnici su: Lajbnic, Kant i savremeni evolucionisti. Treba ga razlikovati od perfekconizma i pedanterije u psihologiji, gdje se težnja pojedinaca za savršenostvom i postavljanje zahtjeva koji su viši nego što je potrebno može izroditi u neurotski sindrom narcizma. Treba ga razlikovati od perfekconizma i pedanterije u psihologiji, gdje se težnja pojedinaca za savršenostvom i postavljanje zahtjeva koji su viši nego što je potrebno može izroditi u neurotski sindrom narcizma.

ALTRUIZAM (lat. alter, tal. altrui = drugi; živjeti za drugoga) Altruizam u najopštijem smislu je naklonost prema drugima ili usmjerenost na potpomaganje dobrobiti drugoga. Altruizam u najopštijem smislu je naklonost prema drugima ili usmjerenost na potpomaganje dobrobiti drugoga. Altruizam u užem smislu je etički pravac koji svoj osnovni princip ili najviše dobro kojemu treba težiti vidi u sreći, dobru i dobrobiti drugih na uštrb vlastite sreće pa i života. Altruizam u užem smislu je etički pravac koji svoj osnovni princip ili najviše dobro kojemu treba težiti vidi u sreći, dobru i dobrobiti drugih na uštrb vlastite sreće pa i života. Praizvorni (prirodni) altruizam izrasta spontano i subjektivno iz čovjekovog osjećanja pripadnosti ljudskom rodu. Praizvorni (prirodni) altruizam izrasta spontano i subjektivno iz čovjekovog osjećanja pripadnosti ljudskom rodu. Altruizam je u korelativnom odnosu sa utilitarizmom po kejem je dobro izjednačeno sa korisnošću za pojedinca ili za čitavu zajednicu. Altruizam je u korelativnom odnosu sa utilitarizmom po kejem je dobro izjednačeno sa korisnošću za pojedinca ili za čitavu zajednicu.

EGOIZAM (lat. ego = ja; samoljublje, sebičnost) Egoizam je etički pravac koji je zasnovan na samoljublju pri čemu ja igra ulogu vrhovnog principa i najvišeg dobra. Egoizam je etički pravac koji je zasnovan na samoljublju pri čemu ja igra ulogu vrhovnog principa i najvišeg dobra. Radi se o pretpostavljanju vlastitih interesa svim ostalim (pojedinačnim, posebnim i opštim). Radi se o pretpostavljanju vlastitih interesa svim ostalim (pojedinačnim, posebnim i opštim). Psihološki posmatrano egoizam su sve one težnje koje su bez ikakvog obzira na drugog čovjeka ili socijalnu zajednicu. Psihološki posmatrano egoizam su sve one težnje koje su bez ikakvog obzira na drugog čovjeka ili socijalnu zajednicu. Težnje su usmjerene samo na održanje, očuvanje, potvrđenje i prosperitet vlastitog individualnog opstanka. Težnje su usmjerene samo na održanje, očuvanje, potvrđenje i prosperitet vlastitog individualnog opstanka.

UTILITARIZAM (lat. utilis = koristan ) Utilitarizam u najopštijem smislu se odnosi na težnju za korisnošću. Utilitarizam u najopštijem smislu se odnosi na težnju za korisnošću. Utilitarizam u užem smislu je etički pravac po kojemu je osnova moralnog odnošenja i cilj svakog svjesnog i svrhovitog djelovanja ono što je korisno. Utilitarizam u užem smislu je etički pravac po kojemu je osnova moralnog odnošenja i cilj svakog svjesnog i svrhovitog djelovanja ono što je korisno. Sve, pa i idealne vrijednosti, ima važenje ukoliko koristi bilo pojedincu, bilo zajednici. Dvije vrste utilitarizma: Sve, pa i idealne vrijednosti, ima važenje ukoliko koristi bilo pojedincu, bilo zajednici. Dvije vrste utilitarizma: 1. individualistički (svrha moralnog djelovanja je korist i dobrobit pojedinca) i 1. individualistički (svrha moralnog djelovanja je korist i dobrobit pojedinca) i 2. socijalni (svrha moralnog djelovanja je opšta dobrobit – sreća svih – najveća sreća najvećeg mogućeg broja) 2. socijalni (svrha moralnog djelovanja je opšta dobrobit – sreća svih – najveća sreća najvećeg mogućeg broja)

Definicija: Utilitarizam je etička teorija koja smatra da je neka radnja ispravna ako proizvodi, ili teži da proizvodi, najveću mjeru dobra za najveći broj ljudi na koje ta radnja utiče. Ako nije tako radnja je pogrešna. (R. T. Džordž, 2003,68). Definicija: Utilitarizam je etička teorija koja smatra da je neka radnja ispravna ako proizvodi, ili teži da proizvodi, najveću mjeru dobra za najveći broj ljudi na koje ta radnja utiče. Ako nije tako radnja je pogrešna. (R. T. Džordž, 2003,68). Razumljivo i racionalno: pojedinci i firme žele da ostvare profit, teže da im dohodak premaši troškove. Razumljivo i racionalno: pojedinci i firme žele da ostvare profit, teže da im dohodak premaši troškove. S obzirom da je cilj poslovanja pravljenje novca, aktivnosti koje mogu pomoći da se stekne novac smatraju se dobrima, a one koje vode gubitku novca – lošima. S obzirom da je cilj poslovanja pravljenje novca, aktivnosti koje mogu pomoći da se stekne novac smatraju se dobrima, a one koje vode gubitku novca – lošima. Racionalno vođena kompanija nastoji da maksimalizuje svoje dobro a minimalizuje svoju štetu. Racionalno vođena kompanija nastoji da maksimalizuje svoje dobro a minimalizuje svoju štetu. Krajnji rezultat: dobitak ili gubitak, tradicionalni interes biznisa. Krajnji rezultat: dobitak ili gubitak, tradicionalni interes biznisa.